Zašto lijepljenje?

 mogućnost spajanja različitih materijala

 poboljšani estetski izgled proizvoda

 postizanje visoke čvrstoće uz manju masu proizvoda

 manji troškovi obrade dijelova koji se lijepe (niže tolerancije)

 istovremeno lijepljenje i brtvljenje spoja

 ujednačena razdioba naprezanja u spoju

 mogućnost automatiziranja operacija lijepljenja

  Temeljna pravila oblikovanja lijepljenog spoja

 oblikovanje lijepljenog spoja zahtijeva bitno različiti pristup od onog kod
 zavarenih ili mehanički učvršćenih spojeva (zakovice, vijci itd.)

 mjesto spoja oblikovati tako da prihvaća smična, pritisna i
 rastezna opterećenja

 izbjegavati opterećenja na ljuštenje i cijepanje.

 površine koje se lijepe moraju biti čiste, odmašćene i odgovarajuće
 pripremljene.

 čvrstoća i trajnost lijepljenog spoja izravno ovisi o kvaliteti pripreme površina.

 odmašćivanje površina provoditi isključivo acetonom, alkoholom ili
 trikloretilenom.

 ni u kom slučaju ne rabiti benzin, razređivače i slična otapala jer većinom
 sadrže masne komponente.

 najčvršći i najtrajniji lijepljeni spojevi postižu se ukoliko se površina nakon
 odmašćivanja mehanički izbrusi ili kemijski jetka, te ponovno odmasti.

  Zašto se neki materijali dobro lijepe, a drugi ne?

Površina svakog materijala karakterizirana je vrijednošću slobodne energije. Za uspješno lijepljenje nužno je da vrijednost slobodne površinske energije materijala koji se lijepi bude čim veća, a u svakom slučaju veća od one koju ima upotrijebljeno ljepilo.

  Postoji li neki jednostavan način utvrđivanja ljepljivosti materijala?

Postoji. Na površinu koju želite zalijepiti izlijte običnu vodu. Ukoliko se voda razlijeva i ostaje ravnomjerno raširena na cijeloj površini radi se o dobro ljepljivom materijalu. Nasuprot tome, ukoliko se voda grudva u kapljice (slično kao po nekoj masnoj površini) materijal neće biti moguće kvalitetno zalijepiti bez odgovarajuće pripreme površine.